Međunarodni dan vlažnih staništa

40 % biljnih i životinjskih vrsta u svijetu koji žive ili se razmnožavaju u ovim područjima;

preko 100 000 slatkovodnih vrsta do sada identifikovanih na vlažnim staništima;

obalna područja naročito velike biološke raznolikosti;

30 % poznatih vrsta riba (godišnje se otkrije 200 novih slatkovodnih vrsta);

mnogo ugroženih vrsta vodozemaca i gmizavaca;

stanarice i migratorne ptice močvarice;

hiljade biljnih vrsta;

veliki broj endemskih vrsta.

Močvarna vegetacija filtrira zagađivače, čineći vodu pitkom.

Vlažna staništa pružaju sredstva za život milijardi ljudi u svijetu i pomažu u ishrani čovječanstva.

Tresetišta skladište 30 % ugljenika u zemljištu.

Jezera i rijeke obezbjeđuju hranu i lijekove.

Mangrove i koralni grebeni štite obalne zajednice od olujnih udara, uragana i cunamija.

Vlažna staništa godišnje pružaju usluge ekosistema u vrijednosti od 47 biliona $, više od usluga dobijenih od šuma, pustinja ili travnjaka.

Prirodna vlažna staništa u svijetu su u kontinuiranom opadanju; danas pokrivaju samo djelić svoje prvobitne površine, jer se vijekovima postepeno smanjuju isušivanjem i konverzijom staništa.

Smatra se da je u pojedinim područjima izgubljeno i do 87 % vlažnih staništa od 1700. godine, a stopa gubitaka povećava se krajem 20. vijeka. Između 1970. i 2015. godine površina prirodnih vlažnih staništa smanjena je oko 35 %.

Prosječna godišnja stopa gubitka prirodnih vlažnih staništa na osnovu WET indeksa (Wetland Extent Trends Index) između 1990. i 2015. godine iznosi -0.78 % godišnje; tri puta brže od prosječne godišnje stope gubitka prirodnih šuma (-0.24 % godišnje).

Nasuprot tome, vlažna staništa koja su stvorili ljudi (uglavnom rižina polja i rezervoari) gotovo su se udvostručila u navedenom periodu i sada predstavljaju 12 % vlažnih staništa. Ipak, ovo povećanje nije nadoknadilo gubitak prirodnih vlažnih staništa.

Glavni uzroci gubitka vlažnih staništa danas su: isušivanje za potrebe poljoprivrede i građevinarstva, zagađenje, prekomjerna eksploatacija resursa, invazivne vrste i klimatske promjene.

Između 1970. i 2014. godine populacija riba, ptica, sisara, vodozemaca i gmizavaca vlažnih staništa smanjila se za 60 %.

Od 1970. godine 81 % vrsta vlažnih staništa u unutrašnjosti kopna i 36 % vrsta obalnih i morskih vlažnih staništa je u opadanju.

Crvena lista Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), koja procjenjuje stepen ugroženosti od izumiranja biljnih i životinjskih vrsta, pokazuje da od preko 19.500 vrsta zavisnih od vlažnih staništa u svijetu, jednoj četvrtini (25 %) prijeti izumiranje; 25 % vrsta zavisnih od vlažnih područja u unutrašnjosti kopna (od preko 18 000 analiziranih) globalno su ugrožene, a 6 % kritično ugroženo; 23 % vrsta morskih i obalnih vlažnih staništa (od manje od 1500 analiziranih) su globalno ugrožene, a 1 % kritično ugroženo.

Za skoro sve taksone koje su procijenjeni u Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode globalni nivoi prijetnje su visoki (> 10 % vrsta je globalno ugroženo). Najveći nivo prijetnje od globalnog izumiranja utvrđen je za: morske kornjače (100 % globalno ugrožene), megafaunu zavisnu od vlažnih staništa (62 %), slatkovodne gmizavce (40 %), slatkovodne mekušce (37 %), vodozemce (35 %), korale (33 %) i rakove (32 %).

Trendovi RLI indeksa (Red List Index) negativni su za sve četiri taksonomske grupe zavisne od vlažnih staništa (sisare, ptice, vodozemce i korale) što ukazuje na povećanje opasnosti od izumiranja navedenih vrsta. Trend je najizraženiji za korale (posebno ugrožene izbjeljivanjem povezanim sa zakiseljavanjem i zagrijavanjem okeana). Vrijednosti indeksa najniže su za vodozemce što ukazuje da su oni pod najvećom prijetnjom. Od kraja 1980-ih, brojnost ptica vodenih staništa u stalnom je opadanju.