Obim raseljenog, izbjeglog i protjeranog stanovništva zbog rata, političkih i socijalnih kriza, nasilja, progona i kršenja ljudskih prava u konstantnom je porastu. Svjetski dan izbjeglica 20. jun obilježava se ove godine u uslovima najveće političke krize i ratnog sukoba u Evropi poslije Drugog svjetskog rata koji svakodnevno produkuju prisilno pokretanje stanovništva. Aktuelna dešavanja u Ukrajini potvrđuju politički karakter tretiranja problema izbjeglištva i diferenciran odnos prema različitom etničkom, teritorijalnom, kulturnom i političkom porijeklu stanovništva koje je zbog lične bezbjednosti prisiljeno napustiti mjesta stalnog boravka.

Po saopštenju UNHCR-a 2020. godine preko 80 miliona ljudi u svijetu bilo je raseljeno i trebalo pomoć međunarodne zajednice u rješavanju problema smještaja, ishrane, liječenja i drugih potreba. Trajno rješavnje problema izbjegličke populacije (pravo na boravak, povratak, zaposlenje, obrazovanje, socijalna, kulturna, politička i druga prava) rješavaju se sporo i dio izbjeglog stanovništva nikada ih ne riješi. U procesu dezintegracije Jugoslavije, ratnim sukobima, političkom ambijentu i međusobnim konfrontacijama došlo je do velikog pomjeranja stanovništva zbog lične bezbjednosti iz prostora Hrvatske, BiH, Kosova i Metohije. Više desetina hiljada interno raseljenog i izbjeglog stanovništa još nije ostvarilo sva zakonom zagarantovana prava. Širom svijeta milioni ljudi žive u izbjegličkim kampovima.

Milioni djece odrastaju u uslovima izbjeglištva, čestim preseljenjima, nestašici i bez mogućnosti kvalitetnog obrazovanja za potrebe funkcionisanja u 21. vijeku. Epidemija COVID-a je iz fokusa javnosti pomjerila probleme izbjeglišta iz prostora Azije i Afrike, najveću izbjegličku krizu početkom 21. vijeka, popularno nazvanu „migrantskom krizom“. Jedna od migratornih ruta iz Azije vodi i preko našeg prostora, tzv. „balkanska ruta“. Različito tretiranje „migrantske krize“ i ukrajinskih izbjeglica od strane međunarodne zajednice (terminološki, pravno, socijalno i medijski,…) potvrđuje politički difrenciran odnos prema izbjeglom stanovništvu. Po statistici UNHCR-a iz Ukrajine u zemlje tzv. „zapadnog svijeta“ izbjeglo je preko 6 miliona stanovnika.

Broj izbjeglih u pravcu Ruske Federacije se ne registruje, ali po ruskim zvaničnim izvorima broji preko 1,5 milion stanovnika. Bez razlike kako države nazivale stanovništvo koje je napustilo zemlju rođenja u uslovima političke nestabilnosti i ratne opasnosti i kako se odnosile prema ovom stanovništvu, njihovi problemi su isti. To su pravo boravka u drugoj zemlji, pravo na rad i elementarna ljudska prava, pravo na povratak. Njihova sudbina ovisi o humanosti dobrih ljudi i političkoj volji onih koji su pokrenuli ova dešavanja. Humanost svakog od nas može nekome pomoći. S toga se podsjetimo šta su o humanosti i dobroti rekli neki velikani misli i djela.

„Nijedan čin dobrote, bez obzira koliko malen, nije uzaludan“ (Ezop).

„Čovjek postaje velikan shodno stepenu na kojem radi za dobrobit drugih ljudi.“ (Magatma Gandi).

Više na linkovima:

https://reliefweb.int/map/poland/refugees-ukraine-across-europe-07-june-2022

https://www.unhcr.org/globalappeal2022/